Osedlacu vranca
svoga vilenoga
pa osinut’ preko
polja zelenoga
Niz drumove rasplakane
da povratim sretne dane
svoga mladovanja
Sto mi rodnim gradom
prohujase kradom
i odose pjevajuci
za cergom cigana
Stici cu ih jedne
zore nasmijane
kad nad gorom javorovom
sunce grane
Tad cu vranca zauzdati
pa cu gorko zaplakati
vrisnut’ do oblaka
Vratite se, dajte za jade mi
znajte, ostalo je srce zeljno
mladih djevojaka
Al’ ko znade da mi
do njih pute kaze
uzalud ih godinama oci traze
uzalud se dusa sjeca djevojaka
i proljeca, jesen suze sprema
Vjetri zutom liscu
sapcu tuznu pricu
minula je divna mladost
povratka joj nema