Safet Isovic — Zmaj od Bosne

Sa Gradacca b’jele kule

Zmaja od Bosne

sokolovi zakliktali

kajde zalosne

Umrla je vjerna ljuba

Husein-begova

jer izgubi gospodara

srca svojega

Osedl’o je vranca svoga

Husein-kapetan

odjezdio Romaniji

podijelit’ mejdan

Na cardaku vjerna ljuba

Allah-illallah

klanjala je, plakala je

haber cekala

Pod pendzere glasnik stize

srca slomljenog

udaji se vjerna ljubo

nejma bega tvog

Od sevdaha i zalosti

kraj pendzera svog

prepuce joj bolno srce

nece za drugog

Sa munare Husejnije uci mujezin

sa cardaka i bedema placu sokoli

do Stambola odjekuju kajde zalosne

pusta osta b’jela kula Zmaja od Bosne