Tamo dolje na Voloskom
prozor njen na cestu gleda
pa se sjurim niz Tosinu
k’o da silazim s neba
Bila je to strasna fora
da joj poljubac dam
i ne sidjem s motora
neuhvatljiv na svojim putima
Bezuspjesno sam se krio
iza snage tih kubika
hvatao se lakog plijena
da me rijesi njenog lika
Iste kuce, druge luke
prozori na dohvat ruke
al’ ni jedan od njih nije njen
svojim dahom zamaglila je
vizir moje kacige
I utisnula poljupce
zapecatila mi je sudbinu
sve me ceste vode niz Tosinu
oni poljupci nikako da okopne
Mislio sam da ce ceste
mome srcu dati mira
jahao sam u lice vjetru
da izbistri dah s vizira
Osudjen na duge pruge
nikako do kraja duge
sto se iz Voloskog izdize
jedne veceri pronasao sam
Pored puta plisanu igracku
napustenu kao da mi nosi poruku
sad me vode do nje jedine i prave
niz Tosinu na Volosko na Lungo mare