Sako Polumenta — Vojnik

Tebi sam bio ljubav, prijatelj i brat

hiljadu jedan izgubljen rat

kao vojnik koji skita bez puske i stita

svoju sudbu znao sam

Nisu suze uvijek mjerilo za bol

nit’ je dusa puna kad je prepun sto’

ali svaku patnju, strah

ljubav pretvori u prah

a ja sam samo volio

I nisu godine krive

vec zelje sto zive

gorke su istine

da srce uvijek bira

a pamet robuje

Ref.

I litar krvi

opet bih prvi tebi dao ja

dusu, tijelo i zivot cijeo

ako zatreba

A sve one koje te bole

nisu ti do koljena

meni su draze suze sa tobom

nego smijeh sa njima

Ti jos zivis u ulici mog sna

zauvijek moja koju nemam ja

manje boljelo bi znaj

kad bih znao da je kraj

ali zivot racun ostavlja

Ref.