Sasa Djurdjevic — Kazaljka

Na pola puta raja i pakla

ociju rosnih kao od stakla

u zemlji gdje se mjesaju boje

gdje ne postoji tvoje i moje

ti sjajis kao jutarnja zora

k’o odsjaj s naseg najljepseg mora

A ja kao brod nasukan na tebe

a ti samo san ostra kao greben

i nema mirnog mora medju nama su oluje

nek me ne’ko probudi, al ni’ko me ne cuje

Ref.

U krvi virus, moj vjecni minus dok zemljom hodam

i dok kroz izvor protice voda venama kolas

pratis me tiho k’o neplaceni dug

bez tebe ja sam samo kazaljka koja se vrti u krug

Shvatio ja sam sto je to ljubav

Sve je to magla, suma bez puta

A ja ko dijete bez kaputa

Ruke te traze, a srce lupa

Ja kao brod nasukan na tebe

a ti samo san ostra kao greben

i nema mirnog mora medju nama su oluje

nek me ne’ko probudi, al ni’ko me ne cuje

Ref.

K’o kost u grlu da mi stoji

k’o sudac poraze mi brojis

k’o vjecni oziljak na grudi

stavljas mi poljubac, a ni’ko

da me probudi

Ref. 2x