Selim Sivic — Plakala je rijeka, sumjeli su vali

Plakala je rijeka, sumjeli su vali

jecala su mesta gdje si sa mnom bila

plakale su nase divne, duge noci

plakala je zora kad si odlazila

Ref.

Na putu tvome srcu ti zelim

neka ti srce drugoga voli

neka ti zivot radosti pruzi

ne smej se sliko, dusa me boli

Ostao je osmijeh u ocima mojim

ostale su sa mnom ponemele ptice

u rukama mojim pozutjela slika

a na njoj je tvoje nasmejano lice

Ref.

Pokraj rijeke stojim i sjecam se svega

tuzan sam jer ne znam sada ona gde je

gledam sliku njenu, a srce me pita

da l’ se kao meni sada drugom smeje

Ref.