Sergej Cetkovic — Pronadji me

Dugo vec nisam tvoj, a kako bi’ i bio

kad noci sam dao njoj, a samo tebe snio

tu na mojim usnama i rijec i laz su ista stvar

i predugo se borim s tim da tvoj lik zaboravim

Dugo vec nisam svoj, a svaciji sam bio

i kako sam postao sve sto nisam htio

tu u mojim grudima od kamena kucalo je srce

i predugo vec govorim da dosta je bilo sa tim

Ref.

Pronadji me, da brige nestanu u trenu

ja nikada necu naci, bolju zenu

pronadji me, jer nemam vise kud i kome

ako do tad me tuge ne slome

Dugo vec nisam svoj, a svaciji sam bio

i kako sam postao sve sto nisam htio

tu u mojim grudima od kamena kucalo je srce

i predugo vec govorim da dosta je bilo sa tim

Ref.

Znam da bio sam ko slijep i nista nisam vidio

sada vratilo se sve sto tebi sam uradio

mozda ne zasluzujem ni ime da ti spomenem

jer svaki grijeh ko kamen je sto vuce me na dno

Ref.