Navucem zavjese da oci ne vide
ovaj grad pod sjenom od oblaka
hocu da zamislim kako je divan dan
kako je tu, jos nije mi otisla
U sobi svaka stvar na nju me podsjeca
na casi trag od njenih je usana
u svemu trazim nju, cuvam dodir njen
taj mali oziljak u dlanu zarobljen
lazem da procice, da nije za mene
Ref.
Al’ lomi me svako sjecanje
i svaki mi dan nedostaje
zaboravim, al’ ne prestaje
ona jos uvijek je tu
I kao da nisam vise svoj
od prvog dana samo njoj
ja pripadam, a sada propadam
A znam da s’ drugim srecnu
probudi je dan, dobro znam
ali nikako da pamet poslusam
lazem da procice, da nije za mene
lazem da dobro je, da nije do mene
i da je kriva
Ref.