Severina — Djevojka sa sela

Ja sam djevojka sa sela, noga mi je bosa

rumeno mi lice, umila ga rosa

Jednog jutra krenula sam u veliki svijet

skupila sam svoje snove i u dusi cvijet

na stanici cekali su prvi rodjaci

sivo nebo, tudji koraci

Vidjela sam svjetla grada, dobro i zlo

svi su kao prijatelji, al’ hvala im za to

ja sam neka druga vrsta, ja bih iskreno

u meni je srce ostalo

Ref.

Ja sam djevojka sa sela, noga mi je bosa

rumeno mi lice, umila ga rosa

ne, ne, ne trebam ja zlato, niti dukat zuti

samo trebam rijeku da izvor pomuti

Ljubim tvoje oko plavo

sve bih tebi dala, sunce moje malo

ti si sve to sto bih htjela

ja sam tvoja mala djevojka sa sela

Svatko krene svojim putem pa ja krenula

sa mnom posla samo sreca, tuga zastala

ali nisam nasla ono sto sam trazila

moja ljubav, moja sudbina

Ref.