Jedna je ljubav za obitelj
i ljubav je za Boga
al’ jedna ljubav posebna je
za idola moga
Za heroja mog djetinjstva
i vise od toga
Drazena Petrovica
ako pitas koga
Otkad otiso je Drazen
dogorjele su svijece
isplakane suze
i uvenulo je cvijece
Ali sve dok disem
dok kroz mene zivot tece
ja svaki put cu ustat
i zapljeskati najvecem
A zivot leti kapetane
ali tvoja slika
u mom srcu ja znam
da nece izblijediti nikad
Dajem ti svoju rijec
i pomisljam da l’ ikad
srest cemo se tamo gore
ili ne, al’ ipak
Nocas opet gledam nebo
jer u mislima si mi
i pitam se kako bi bilo
kad proslost bi
Bila drugcija od ove
da si osto s nama ti
dok pada zvijezda ko da opet
cujem Petrovic za tri
Ref.
Jer kad oci zaklopim
ja sjetim se, moj Drazene
kako sam te volio
u snovima jos trazim te
A kad mi dodje tesko
i kad sam uplasen
kad ne vidim izlaz
koliko puta sebi kazem
Da je na mom mjestu
sta bi sad napravio Drazen
jer kad se tebe sjetim
odmah mi je lakse
I mada te nisam poznavo
imam osjecaj da jesam
ko da sam tvoj najveci fan
za druge ne znam
No, mozda to i nije tocno
al’ nek kaze ova pjesma
kol’ko znacis za moj zivot
nisi svjestan
Tol’ko, da ti pisem stihove
jer nikad vise nikome
necu u zivotu svome dati
status ikone
Dok on radi trikove
i ostavlja zigove
i pitanja od kojih jedno
odavno je stiglo me
Da mozda jednom vrijeme
odgovorit se udostoji
da l’ si otiso na nebo
samo jos i to da osvojis
Jer od tog dana za mene
taj sport vise ne postoji
nit mogu ovi moji versi
bit Mozarta dostojni
Ref.
Kad sklopim oci
misli me vrate u jucer
dvadeset i nesto godina
do stare kuce
Drazen na TV-u
opet radi nemoguce
a ja ne mislim na glad
niti kako sam obucen
A jos sam djecak
i zeljan sam cega
jedino da mogu biti
vise poput njega
Rijeci nekad cudno zvuce
al’ duzan sam ti ove
jer zbog tebe sam poceo
vjerovat u svoje snove
Sad razmisljam o tome
kako je tvoja lopta
spasila ne samo moj
vec tisuce zivota
I zato ti hvala
ja poklanjam ti pjesmu danas
jer ti si pobjedjivao svijet
a mislio si na nas
Na male ljude
sto su svaki uspjeh tvoj
spajajuci kraj sa krajem
dozivljavali k’o svoj
Upornost i znoj
do svakoga cilja se probiju
dame i gospodo
Drazen za antologiju
Ref.
Jer kad oci zaklopim
ja sjetim se, moj Drazene
osmjeh si mi nosio
i zivot moj spasen je