Silva — Divlja

Dignite glavu svi robovi pakla i njegove sluge

i ja sam medju vama

i smijem se glasno

odaje me samo dusa i mali totem tuge

Zudnja je samo blagi podsmijeh

gladnog tigra

kada grize i na smrt boli

samo se igra

Posrnula i sklona porocima

tjesim se tobom, greska u koracima

hajde, hodaj sa mnom do pakla

pa mi kazi da li sam laka

Zurim dalje

od svojih misli sam u bijegu

a nebo place

dok mi srce grca u smijehu

Razbijam ogledalo, ne osvrcem se iza

koga zivot prevari, viski ga ne izda

nastavljam put,

ma, tko je ovdje lud

tebe je uzbudilo genijalno ludilo

Ref.

Divlja i neukrotiva

izmisljam svoja pravila

gledam u ledja Bogu

zivim u grijehu jer ja to mogu

Divlji u srcu umiru

nikad ne gube sjaj

gladne su usne moje

a tvoj poljubac je mlak

Rob sam zelja

dusi prijeti inkvizicija

gorim u vatri

iskusenja i ambicija

Kusnja nosi krinku, slijedis je kroz maglu

sto su strasti jace, sve si blize paklu

nastavljam put, ma, tko je ovdje lud

tebe je uzbudilo genijalno ludilo

Ref.

Ti si kao smrt

indiferentan i prepotentan

a ja posesivna, pomalo luda, opsesivna

trazim nekog ko je laka meta

koga nista ne smeta

tko nije ni savrsen, ni fin

netko poput mene, ko dize adrenalin

Cijena mu raste sto gubitnik je veci

da nosi kao ja nesrecu u sreci

da zivi na rubu i hvata se za slamku

da se vrlo lako posklizne u zamku

Treba mi svjeza krv, umjetno disanje

netko tko ne postavlja nijedno suvisno pitanje

predajes se, a nisam te ni takla

daj mi ruku, vodim te do pakla

Ref.

Kategorizovano kao Silva