Silvana Armenulic — Nad izvorom Vrba se nadnela

Nad izvorom vrba se nadnela

pod njom kose devojka rasplela

lice mije, ruse kose vije

gorke suze nad izvorom lije

Tuzna vrbo, sestro moja mila

nad izvorom sto si se savila

kao i ja, bez srece i ti si

cvetala si, a radjala nisi

Obicaj je u mom rodnom kraju

da sirotu za bogatog daju

zbog njegovih livada i njiva

Sunce jarko, sta sam kome kriva

Star je sestro, ruke mu uvele

a i kose kao sneg se bele

ja ne trazim njegovo imanje

moje srce hoce milovanje

udacu se za momcica mlada

moja mladost, mladosti pripada