Simo Petrovic Bosanac — Pusta kuca

Evo mene, zavicaju

na ognjiste dođoh svoje

za vama je u tudjini

bolovalo srce moje

I na istom mestu stojim

odakle me ispratise

roditelja vise nema

suze lice nakvasise

U dvoristu suvo cvece

i niko ga ne zaliva

tu najlepsa bese basta

dok je majka bila ziva

Skripe daske pod nogama

svud se vidi paucina

pozutele slike gledam

ubija me ta tisina

Suve sljive polomljene

i jabuke neubrane

domacina kuca nema

plodne njive neorane

Nema mojih roditelja

sudbina ih preotela

a srce mi tuga slama

rodna kuca opustela