Sinestezija — Srce od zime

Ona hladna je

ulica kojom hoda

zamrzne se

i curim ja po sneznom obrazu

koji suzu ne pamti

Ona ostaje u svom uglu

svome cutanju

dok joj svetlo put

boji u crveno

sto je oko njene

Ona sakriva

svoje slabosti boje neznosti

i tren kad moje reci oseca

ona rukom zapusi

Al’ jednom se omakla

kroz zimska vrata tiho provukla

iskra mala, mala, mala

sto sume je zapalila

Ref.

Od tada nemam mira

pred decembarskim vratima

na srcu od papira

pisem da prestanu da kradu je

Zima uci je da

moju rec u grudvu sabije

i uz pomoc vetra baci najdalje

da ne bi je dodirnula

A zima bori se da

sve u njenom srcu

tri put’ zakljuca

al’ necu pustiti da zaledi ga

necu dozvoliti da zaledi je

Ref.

Molim za njeno ime

molim da vrati je