Dvades’ti septembar je
dan kada ste me rodili
jeste li tad blagoslov
ili prokletstvo dobili
Jer tad se zavrsi
zivot sto ste vodili
i poce’ onaj na kog
ste se tesko prilagodili
Sa mnom odlazi plan
put oko svijeta
sa mnom dolazi nervoza
i kosa sijeda
Sa mnom dolazi
ispit sa fakulteta
sa mnom dolaze
rat, sankcije i bijeda
Sa mnom nema vise
bratstva i jedinstva
nasi pasosi su drukciji
jer zemlja nije ista
Vas otac nista
radnik, komunista
dok je nas cmizdra’
sto je na sve prista’
I pao pred svakim
jer se zalaze za nista
pa docekasmo novcanice
od miliona trista
Pizda vam materina svima
sto ne stvoriste buducnost
za vasu cerku il’ sina
Umjesto na vlast, vi
ste na nas glas podigli
k’o da smo mi krivi
za ratove sto su predhodili
Kod babe i djeda nas vodili
oni nas podigli
kao da s vama nismo
imali tacaka dodirnih
A jesmo, jer
i vi ste bili djeca
sto su se mucila da bi
im jela i pila djeca
Sad smo svi odrasli
i ne znamo sta je sreca
tuzna prica kao da
na vjetru gori svijeca
Ref.
Pitam se gdje su
godine kada smo se voljeli
pitam se gdje su
godine kada smo se voljeli
Zasto ste nas stvorili
kad za nas se niste borili
zasto ste slomili sve
sto nas je drzalo zajedno
i sto nas je spajalo
za podareni zivot
vas zivot je zajeb’o
Zelis da te takvog pamtim
sutra kada ostaram
kao covjeka sto nece
za djecu da se postara
To odradice vlast
u zivot ti se posrala
pa nikad ne stvorismo dom
jer si vjeciti podstanar
Onda mu je zesca ideja
do mozga dospjela
da me baci na kosarku
i zivi od mog uspjeha
Uspjela guzica
da misli za sebe
pa mi daje loptu po vazdan
u pipak da je jebem
A tebe, mama
ovo i ne brine
dokle god pohvale dobijas
za rad iz tvoje firme
Ni da je dodirne zivot
sto s nama vodi
jer je mrtva medju nama
a ziva od sedam do tri
Jos me ne motri
nema nikog na roditeljski
Balsa, probisvjet si
ko te rodi, zele da vide svi
Jos me ne bodri
prazno mjesto u prvom redu
iako na terenu sve sto dam
dam za tebe i Nedu
Jos joj ne godi kad
god je s posla docekam
zagrljaj joj smeta kozi
poljubac joj kvari make up
Wake up prije no
sto vjecno zaspete
i ostavite me s vasim motom
„svako zivi za sebe“
Jer ne zelim da
svako zivi za sebe
teska su bremena da ih
ja sam nosim na sebe
Na sebi necu da
nosim vase probleme
jer dijete ne vodi
dijete treba da se povede
Ref.
Odusta’ od kosarke
otac odust’o od mene
ja odust’o od njega
tad su majki pukle vene
Kad krv se prolije
tad sve nizbrdo okrene
al’ daj da vratimo vrijeme
kad ste dobili mene
Jer zelim vjerovat’ da
ste me iz ljubavi pravili
jer kondom niste stavili
na kraj ga niste vadili
Jeste li slavili
posto ste test obavili
jeste li bili svjesni
u sta ste se uvalili
Niste, jer ste lazni
pa ste se pravili
vi ste mladi, a
mladi su greske pravili
Do znanja mi stavili da sve
sto vas je cinilo srecnim
vi ste iza moga
rodjena ostavili
Sto me niste ostavili
od mene siroce napravili
ono vece kad ste se
sa dzipom sudarili
Mrtve vas izvadili, jer
od tad smo se samo svadili
svadjali, gadjili
iz govana se vadili
Prihvatili da za dzabe
smo razgovore vodili
pa presli na ruke
jedni na druge smo ih podigli
I onda dodje stadijum
kada vise ne maris
jer kad odstranis se mlad
stranac si kad ostaris
A ne batalis na vrijeme
kao svi ostali
jer te strah da ce razvod
djeci oziljke napravit’
Sliku vise ne mozes popravit’
ja sam rasut na komade
da me ne mozes sastavit’
Ref.