Ne mogu da budem fer, ne mogu da budem fin
znam samo da budem zvijer kada plijen treba da se ulovi
jer lav kada gladan je, gadan je, stize stradanje
krv hladna je, puko prezivljavanje
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha
sa vjerom u Boginju velikih sisa, mocnoga glasa i uskoga struka
njen sam ja sluga jer sada sam kralj i moja je dzungla
uz pomoc njenog zvuka, u drustvu njenog supruga
Bio desna ruka, narod tuka, ubija k’o kuga
vuka leseve po rupa bez sanduka
da bi pokrali Hrvate, prvo ide pljacka Srba
da bi spalili dzamiju, prvo zapali se crkva
Da se podmiti vlast, pod kola stavi se poruka
dinamita tona, aj’ picko sad drukaj
al’ je ipak neko druka pa sam ostao bez druga
cujes — du, du, du, s ledja pistolj je povuka
Du, du, du, opali devetka duga
du, du, du, bijesan o sto sada lupam
veceras se ispija tuga i slavi olovna ruka uz zvuke B3 Bakija
zal i nostalgija puca i ova rakija udara kao Mani Pakijao
Boginja tijelo u crno zavija jer joj nedostaje Bog i batina
tigre, znas da bi sve dao samo da te vrati lav
Ref.
Ne, ne, nema srece
u dzungli jos od ’93-e
dje nikom IQ prosjek da predje
pa crkva svoje misljenje namece
Manji je krst, al’ sise su vece
manji je moral pa lakse uspjeces
a Brenda i dalje bebe baca u smece
ali to niko priznat nece
Samo DJ pusti nesto od
Cece, Cece, Cece, Cece, Cece
Nema nam vece srece od toga
zivotinja uboga treba samo Boga poput Cece
Ne mogu da budem fer, ne mogu da budem fin
al’ bicu poslusan ker, reci i sve cu da uradim
jer lav sada gladan je, a jadan je
jer stigla pravda je, al’ takvim Hram daje
oprost i opravdanje
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha
lav sada ima zenu sto kvoca, geja za sina, jos cerka mu kurva
kad karma se surva
pa konobar dje mi je boca tog vina da nestane muka jer pukla je bruka
Bih muda po podu i dalje vuka’, al’ ubise pola mog krda pa pitam se kuda
jer sistem novi je, kako da nastavim sa hobijem a da prodjem bez robije
kad narod pobijem, ubijem urednika novine
pod blagoslovom Dubrovnik zapalim, obijem
Dobijem izgubljene izbore jer stitimo lobije
nemoguce sada to mi je jer dzungla dobija sve vise primjese utopije
je l’ tako Milo i Amfilohije, a Milo, a Amfilohije
Kazu „C’est la vie“, dje su rakija i cevapi
da se proslave dugovi ucerani, drzava i crkva nista ne zamjera mi
pa merak mi sad boginja da pjeva mi
njen glas hrani zvijeri i nemani
Vece srece od toga nema mi
pa cijela dzungla se klanja Svetlani
Ref.