Skabo — Opasna veza

Moj prvi flert sa tobom

ljudi zarazeni zlobom

danas bi nazvali sramotom

starom patetiku suzi oko

kad se traka premota

na taj deo zivota, devedesetprve

Devdesetpeticom do sezdeset

nekog bloka na kraju

prestonice geta

gde me cekaju drugari

ko Titu partizani

Ko staje na Bugajia

mogi se divili, osluskivali

opcinjeni posmatrali

slusali price sto o tebi

tada pricaju dzukci matori

Legende o zivotu

muci roditelja tvojih

tvom rodjenju, detinjstvu

idejama i borbi

U kojoj svaki od nas

zeleo je biti vojnik

da do cinova bi dosli

cinili smo sta smo mogli

U fus garderobi

robovali tvojoj modi

posvecivali ti pesme

na okupljanjima nocnim

A miga sam kreket

plastikara jedan zvucnik

nisam mogo ni da slutim

koliko treba jos da ucim

Standardi tvoji tada

bejahu jos strogi

svako bio ti je poseban

ne jedan od mnogih

Al’ smo bili mnogo mladi

ili samo mnogo losi

drugari dalji, prosli dan

danas ja se lozim

Morah sebi to da priznam

nakon dugog niza

godina provedenih

nemocan iz bliza

Da pratim ti odrastanje

formiranje tvog lika

jer gradom te je setala

fol ravnata ekipa

Zato dugo te pred

sobom ne nadjoh opravdanje

al’ kada odose barabe

ko je vidao rane

Za odmor klonule

glave ko ti je ponudio rame

u cast organizovao slavlje

kad su mnogi rekli blam me

Za Delic tvoje paznje

nisam rekao za dzabe

dobro znas da mi nisi

samo stepenik za dalje

Znas da ne ljubim pare

gajbi provodim sate

biram reci, stvaram zvuke

to ti nesebicno dajem

Krijes interesovanje

ko da zelis da se kajem

sto nasa veza traje

kad te besan pita sa je

Ne zahvaljujes za pomoc

samo kazes ima boljih

na pitanje iskreni

samo se meskolji

Sto me vredjas svesno

lazes da sam te prodao

kao oni koje pilu

kad sam brze-bolje postao

Kad u ljagu sam dosao

tad zaboli me Makstor

kao izbusenog sacmom

vristim nije tacno

Tvrdis da ti se rugam

da se mnogo sa tobom sprdam

da sam mator ja za tebe

pitas da li imam muda

Da prihvatim sustinu

ono sto od uvek jesi

a ne pitas da l’ fer si

prema meni reci

Ne pominjes svoj pad

i tesku krizu identiteta

ne pominjes da opet moze

svako ta te seta

I ne dovodis u pitanje

nase duge veze

uspeh da l’ ce sutra

da me sutnes

Moram da zavrsim fakultet

da bih opstao na trzistu

u igri sa funisima

nemoj da se brecas

dok ne zavrsim sa pitanjima

Sta dobih od tebe

za sve sto sam dao

gledam kako za keku

opet lezes sa barabom

dok te pokriva polako

svojom teznjikastom sapom

Da ostanes uz mene

cinim uzaludan napor

teska otvara se zemlja

i crni pada ponor

moja dusa i telo

za uvek moj si porok

Ove noci neces spavati

Zavijen pred ekanom

u ritmu klimam glavom

pesmu pisem ti

U ritmu klimam glavom

Kategorizovano kao Skabo