Skabo — Vuk

Igras se Boga, al’

i pored tvojih priloga

korenu sam odan, ipak

ostao sam prirodan

Zbog svega toga kao

besna zver sam zigosan

kao da sam rogat

k’o da vrebam u dubinama

Sa mracnim silama

i trozubim vilama

u stvari sam izgnan

na kaljavim marginama

Gde tvojim pricama se

brise moja istina

zivim ispred nisana

gde moze da me iscima

Svaka bacva viskija

sto me ne bi medju zivima

iz kostima andjela

s milostivim motivima

Cistima kao savest lihvara

bez pitanja

gadjas projektilima

trujes pesticidima

Kako je vrsta skrivila

sudbu simbola sivila

prozvanim krivcima

baucima civila

Sistema bez smisla

sto te vodi bez cilja

nisi centar svemira

pa je propast sve bliza

Jos se bojis ugriza

a bacas bombu

koze mojim zubima

a placas vojsku

Plasi te bolest koju

svima nam dizajniras

cak i tolerancija

koju sam propagiras

Opominjem naglas

tvoju sestru Lunu

da podigne talas

kako oprao bi kugu

Da kada se vode

u korita povuku

vratio bi ovde sumu

i planinu vuku

Ref.

Kad se mesom hranim

samo odrzavam zivot

kada se sparim

to je za ceo zivot

Tako produzavam zivot

copor branim, dajem zivot

a ti si parazit

koji okupira tkivo

Koji jede sve zivo

koji jebe sve zivo

koji kosi sve zivo

pticom sa gvozdenim krilom

Ciklus si kreir’o

koji ne postuje zivot

kraju vodis nas po istom

monstruoznom brzinom

Secam se, bratu svome

rekoh jos onomad

da proklet tvoj soj je

i da se mane toga

Sto iz tvoga doma

dopire toplota

sto je ziveo bolje

dok je sitni bio lovac

Sad je ruglo roda

obrok mu je koska

skuplja nego vosak

kada cena je sloboda

Od slatkih reci osta

prezir i grozota

on i pored toga

do groba svoga odan

K’o da ne vidi dobro

ili samo ne razume

da pored gladnih mnogo

novo pravis djubre

Posle tebe potop

ne polazes racune nikom

svoje stence i

zenke trudne trujes

Mrtva usta, slepe oci

usi gluve, ko da cuje

ljutiti odgovor

moje sestre Lune

Crvene k’o krv

nase ranjene sume

najavljuje plimu u

dubinu da te vuce

Ref.

Kategorizovano kao Skabo