Kad procvatu u proljece jabuke
ja se sjetim
jedne divne djevojke
Znas li, majko, da je bila
ljepsa nego bajna vila
kao bijeli golubi
tako smo se voljeli
Jednog dana
setali smo livadom
gledali se zaljubljenim pogledom
Kad je ona zaplakala
sto mi poljubaca dala
i od tad je otisla
za drugog se udala
Mili Boze, zasto si me stvorio
sto me nisi
u kamen pretvorio
Kad mi dusa krije tugu
pa ne mogu voljet’ drugu
a srce mi boluje
moram zivjeti bez nje