Smoke Mardeljano — Intro

Moje rime dozivljavaju svi koji prezivljavaju

i kada spavaju, panduri sanjaju jer valjaju

ustaju kad padaju, kad potonu izranjaju

iako su sa ulice, lepo se izrazavaju

Mnogi se stavovima nadmenim izdvajaju

al’ nije fora u kurobecanju i ponizavanju

nego odavanju, deljenju i pomaganju

i stvarno ne znam zasto tudjoj nesreci se nadaju

To nije moja misija, tim se putem ne krecem

iako djavo tu je i na svakom cosku presrece

i umem da se oduprem, sustinu pronadjem

najveca sam sranja pros’o kad sam bio mladji

Ja znam godine mi ne daju da sa mozgom friknem

nemam ideale i postujem principe

i naucen sam da u ocima prepoznam muku

veruj, znacu ko si, samo mi pruzi ruku

Gledam ljude oko sebe, pratim njihove signale

pa dusmani ne mogu da mi rade iza djale

jer na vozdovackim ulicama sticao sam znanje

ko je za samare, a ko je za postovanje

Pa sad prepoznam coveka, osetim i smrada

nanjusim i akciju u kojima se pada

ja sam navik’o na bol i znam sta je beda

ali gore gledam i kad pada kamenje sa neba

Ovde ne postoji pravda, odavno je nema

gledam narod koji robuje u logoru sistema

sve gora su vremena, pohlepa preovladava

u paktu je sa sujetom da budu veca stradanja

Zlo se time hrani, al’ nikad se ne zasiti

i ako se ne drzimo, sve ce nas pregaziti

jer samo pravi ratnici snadju se u mraku

zato moras dati postovanje ovom bratu