Smoke Mardeljano — Oziljak

Opet ista prica sto razdire i kida

do juce na slobodu, sad opet u cetiri zida

i sve se opet svodi na tugu, bol i patnju

al’ papir me razume, pa mu pricam kao bratu

Da mi fali mar ortaka ortaka

da srecan sam kad osmeh je na licu malog brata

sve mu ja to pricam al’ i dalje stoji kamen

i ja sam brate covek, i meni treba rame

Na koje cu da pustim glavu kada nadu gubim

i hladno je, pa se nocu stalno budim

trazim plave oci sto mi prodiru u srce

pogled koji citam kao slova sto su obasjana suncem

Al’ nema te topline pa mi nedostaje

stalno razmisljam o tome zato tesko opstajem

Boze gresan sam, znam, toga svestan sam

da tebe trazim, Boze, samo kad trezan sam

Oprosti, iskreno se molim, iskreno se krstim

iskreno kroz njenu kosu prolaze moji prsti

skreno suzu pustim, sta god da drugi misle

jer znam da nisam kao sto misle zato sto sam iskren

Ref.

Teško disem, nestajem, lagano se gubim

jer se duplo secivo zarilo u mojoj grudi

gledam jednu svetlu tacku dok bol polako lomi

i da opstanem oziljak nikada nece da se skloni

Jos zeljan dokazivanja, neupuceno dete

da beton koji gazim brzo ce da me saplete

pa mi se sve to od glave odbilo

bilo proslo i nikada se nije ponovilo

Ja samo zelim da opet budem srecan

da pravim ortacima i dalje cuvam ledja

batalio sam frku, znam da to cudno zvuci

kad’ kazem cuvam ledja, ne mislim samo u tuci

I zasto trosim reci kad malo ko me shvata

brate borim se da iskobeljam se iz pakla

uz pomoc svetog andjela sto otvara mi oci

da znam da vredim, da moje rodjenje nije zlocin

Sto dize me iz blata, cisti od krvi i zemlje

i vraca me na pravi put kad pogresnim krenem

nek’ padnu sve zvezde ako ne osvetli jedna

preko koje vidim nju, pa je svako vece gledam

Tako mi svega ja nisam puk’o i necu to da skontam

jer to sto imam meni znaci vise od zivota

da je tesko, jeste, nije tesko to da priznam

i dalje cekam srecu naviknut na pesimizam

Ref.