Srdjan Marjanovic — Bebo, ne placi

Nije znala reci kako dogodilo se to

suze su joj tekle

i bilo joj je zlo

kaze, otis’o je samo po cigareta par

zadrz’o se duze mozda svratio u bar

Al’ barovi svi odavno zatvoreni vec

u sobi joj hladno, ugasila se pec

na ulicu podje, mozda ce ga sresti

srela mene i ja nju na cesti

Ref.

Ne placi, bebo, ne placi

mnogo toga jos ces moci

bebo, ja sam sam od rodjenja

a ne samo ove noci

Snuzdila se samo i pognula glavu

svega joj je dosta

htela je u Savu

kaze da je zivot

samo takav prema njoj

noc je hladna, ponudih joj kaput svoj

Na usni joj mali osmeh

i vec lakse dise

pogleda me ko da cita

sve sto u mom srcu pise

setali smo sve do zore, izmenjali telefone

mahnu rukom, obeca mi

da ce da nazove

Ref.