Stefan Petrusic — Srusen grad

Gubim te

umorno mi srce vec posustaje

da sam najgori

tad sigurno volela bi me

Al’ puzim, pa zgazim sve

ruke ka tebi pruzene

sta ce ti prosjak ljubavi

koji tvoje oblake ne dodiruje

sada sam za tebe ja

Ref.

K’o srusen grad, i slusam jad

mnogo nas tuznih ima

svaka noc gluvi svedok je

za jecaje u kosmarima

al’ samo ti, jedina si

spavas mi na oziljcima

dok drugima dajes sve

I zivim dan, nasmejan

u kom te celu imam

bez budjenja, u svojim bajkama

srecan kroz zivot plivam

al’ reka je bez obale

i ko jos u snove veruje

dok dusa mi na nosilima umire

Nemam te

i kao da mi vazduha ponestaje

da sam najgori

tad sigurno volela bi me

Ref.