Stjepan Dzimi Stanic — Fajrrunt

Ovom zadnjom pjesmom

pratim zadnjeg gosta

stolovi su prazni

al’ tuga mi osta

Popucalo drvo na tamburi staroj

umorna je ruka odsvirala svoje

zadnja casa vina niz grlo se slijeva

a u svakoj kapi vidim samo oci tvoje

Dobro jutro i laku noc

sto vam sada reci

pjevali smo nocas o ljubavi

i bolu i sreci

Fajrunte odavno sam

prestao da brojim

napuklo je srce moje

kao stare zice

Jer u svakoj pjesmi

i u svakom stihu

ja jos uvijek vidim

samo tvoje lice

Svatko od vas

dio je te otpjevane price

a meni sve te pjesme

samo na nju lice

Ne mogu te otjerati

iz srca i glave

al’ izadji, molim te

iz tambure stare

Da je mogu zagrliti

ispit´ zadnju casu

za umornu dusu

ovaj svijet je mali

Kad bih htio mirno

docekati zoru

i napravit’ fajrunt

i umornoj glavi