Ponekad pomislim
da bi najbolje bilo
da se nikada ni vidjeli nismo
Jer, previse bola
previse rana na dusi
jedno drugome zadali mi smo
I tko je kriv
sad je to najmanje bitno
kada zidovi oko srca se grade
A ne mogu pobjeci
jer tvoje sjene me prate
a moji putovi uvijek tebi se vrate
A mogli smo drugacije
samo da smo sve, barem
izrekli ranije
Ref.
I boli me, boli me sve
sto podsjeca na tebe
a kada me pogledas hladno
srce mi umire
I previse, posvuda jos
kroz vene mi putujes
i lomis me, umaras
snagu mi uzimas
a tako nedostajes
Sve ove godine
u svakoj drugoj te trazim
barem pojavi se i ovu zedj mi utazi
Da usne zapamte koga to imati necu
i tko to razlog je
sto vise ne znam za srecu
Ref. 2x