Svemirko — Sa svog balkona

Sjedim i pusim u nesudjenom mraku

mm, sad znam

sto bilo je tad

sjetim se nekad tih presucenih rijeci

A noc mi da taj skriveni znak

a nebo se vuce u srebrnu traku

a san mene vuce

to si ti

Sa svog balkona

ja te zovem na glas

sa svog balkona

ja te molim za cas

A zivot me valja sve dalje i dalje

dok ja pijem pod okrivljem mraka

na uglu od parka ja tebi se nadam

a slab je dan

Tjeskoba u zraku

i vozim taj auto u srebrnoj traci

a san mene vuce

to si ti

Sa svog balkona

skacem ravno u san

Sa svog balkona

vjecni snijeg za nas