Sylvia Jung — Imperija

Ne diram tudje, a svoje nikom ne dam

svakoga dana samo tebi zelim da se predam

jer moja ljubav nema rok trajanja

Ma uzmi me u narucje, umorna sam od stajanja

i da me prevaris, cutala bih znaj

jer prezivela ne bih kraj

Ref.

Ja samo sam obicna zena sa manama

do bola patila, druzila se s ranama

tebi bi dala pola zivota svoga

u tebe kunem se majku i Boga

Ja samo sam obicna zena sa manama

sto te je cekala nocima i danima

kad od nje vratis se to brzo otkrijem

al’ ipak legnem pored tebe i srcem te pokrijem

Ovakvog ne veze veza i sta je vernost ja ne znam

zivot je tu da se zezam pa malo druge da gledam

ti si moja princeza koja uvek me ceka

i kad nisam ti veran al’ opet nikom te ne dam

Jer ovaj zivot je jedan, seti se sta si mi rekla

nemoj da padnes u bedak, ma neka proradi sevdah

dosta bilo je stresa, ti si ljubavi vredna

a ja bio sam gresan al’ jos u srcu si jedna

I da me prevaris cutala bih znaj

jer prezivela ne bih kraj

Ref. 2x