Spustila se Drava do Dunava
pa upita zasto opet place
a on miran, pravi se da spava
samo Savu prigrli jos jace
Sestre moje, ranjen sam u dusu
Slavoniju nasu kada gledam
opet hladni vjetri na nju pusu
na obalu nikom prici ne da
Ref.
Slavonijo, miluju te rijeke
cuvaju ti medje i divane
stara majko zlatne kose meke
valom svojim vidaju ti rane
Jos na pijesku tragovi od boli
jer si puno propatila tada
Gospa nasa od Aljmasa moli
budi vjecna, budi uvijek mlada
Ti si nasa luka od davnina
htjeli su nas odvesti od tebe
mijenjat tok, rukavce i jade
da nam zivot neki drugi grade
Ref.