Tanja Savic — Poludela

Sedeo je preko puta mene

u kafe baru na peronu

dok cekali smo voz za jug

da krene,zalutali u vremenu

Gledao je negde u daljinu

cinilo se k’o da sanja

od ljubavi do tuge nit je tanka

a moja je ipak najtanja

Ref.

Poludela, za jedan dan

sada zivot dajem ako me se seti

poludela, al’ dobro sam

jer to sto srcu prija ne moze da steti

Poludela, za jedan dan

pa ga od tada nocu sanjam vrlo cesto

poludela, al’ dobro sam

i u grudima mu cuvam jedno mesto

Rekao je tiho dovidjenja

i pruzio mi ovlas ruku

sa tom se slikom svakog jutra budim

na jastuku, na jastuku

Put me vodi na sve cet’ri strane

al’ ko za inat nikad vise

tamo gde jos jedna kosa plava

na jesenje kise mirise

Ref.