Tanja Savic — Soba zablude

K’o hartije blede ruke koje su me pazile

i plasi me da nece sve biti k’o ranije

a pamtim te vrele usne koje su me ranile

pa zauvek ja trazim te u sobi zablude

Ref.

Ti i kad se kunes gresis

nocas mi se javi gde si

pokazi mi ti bar malo

da ti je stalo do mene

A tamo gde se dusa leci

nikog nema na adresi

odlazi i ljubav

ako ponovo mi ledja okrenes

Na litici sam sama, stojim

teske noci tvoje sve su gresne

a sve hladniji su moji snovi

ljubav otpadne k’o list u jesen

Ne oseca to telo, ne, ne, ne

druge ljubila sam, ali to je lazno

k’o zlatnik sad se topi vreme

i za ruku da me stegnes sad je kasno

Ref.

Ref.