Vitak i raskosno zelen
okrenut morskoj pucini
svedj k’o vjeciti strazar
osamljen kralj na pucini
Gledala sam kako raste
kako se vjetrima smije
krunom dodiruje oblak
vodu iz kamena pije
Odjednom je bilo crveno
k’o kad se zora rodi
poslije je prasina crna
letjela prema vodi
Ref. 2x
Nema ga vise, zelenog kralja
cempresa moga, nema ga vise
ranjena stijena jos pamti druga
sjecanje njeno isprat ce kise
/nema ga, nema, nema ga vise/
Valovi tuku o stijene
tiho, tiho, /jos/sve/ tise
dozivlju zelenog kralja
a njega, nema vise
Ref. 2x