Tereza Kesovija — Dubrovacka zvona

Ko’ mi to prosipa zuku

slano i ljutu na ranu

suza me dovoljno pece

u njoj sam gasila grad

Povit cu ranjenu ruku

i zasjat ce dragulj na dlanu

danas kad upale svijece

molitva, prkos i jad

Ref.

Kad zazvone Dubrovacka zvona

i objave svome puku mir

Sv. Vlaho skalat ce se s trona

pa s oltara na Stradun u djir

Kad zazvone stara gradska zvona

Konavoke, raznijet ce ih pjev

jecat ce od Cilipa do Stona

bar da nacas stisaju sav gnjev

Bit ce u njihovom zvuku

Konavle moje i zupa

zubor i djetinja graja

dok je kraj ognjista muk

Pruzit ce mjedenu ruku

pa cemo krenuti skupa

pridvorju zelenog raja

iz kog je izagnan puk

Ref.

A Sv. Vlaho skalat ce se s trona

pa s oltara na Stradun u djir