Tereza Kesovija — Gle, izlazi sunce

Gle, izlazi sunce

i budi se grad

u ocima jutra

svoj ostavlja trag

Gle, izlazi sunce

cuj valove te

jos jednom bih htjela

da zagrlim sve

Kraj mora smo sami ti i ja

hladno nam nije

al’ ipak, kad vidim cvijeta dva

ja zadrhtim sva

Kraj mora smo sami ja i ti

sunce nas grije

pred nama su sretni dani svi

k’o djeca smo mi

Gle, izlazi sunce

k’o utjeha, spas

mi bit cemo jedno

kad obasja nas

Kraj mora smo sami ti i ja

hladno nam nije

gle, kako su lijepa cvijeta dva

k’o slika iz sna

Kraj mora smo sami ja i ti

sunce nas grije

pred nama su sretni dani svi

k’o djeca smo mi

Gle, izlazi sunce

i pocinje dan

jos uvijek me volis

po svemu to znam

Gle, izlazi sunce

i prolazi brod

daljine ga zovu

i beskrajni svod

Gle, izlazi sunce

k’o utjeha, spas

mi bit cemo jedno

kad obasja nas