Zar vise nema setnji kroz sneni grad
zar stvarno sve je bilo da umre sad
zivotu sve smo dali, sad umorni smo pali
da tako slabi docekamo kraj
Kad vise nema sunca za isti dan
kad vise nema zvijezda za nasu noc
ti pusti me da odem i pustim me da zivim
kad zivot baca sjene na nas put
Treba poci kad je ljubav prosla
bolje da smo sami nego stranci
kad nismo sebi vise nego znanci
sto cekamo ti i ja
Kad vise nema jutra za ovu noc
ne cekaj vise sutra, sad treba poc’
pa neka suze teku i nek’ prolaze dani
al’ treba mirno docekati kraj