Tereza Kesovija — Skoljka

Skupljene su u njoj tajne

sto ih sapcu morske vlati

a u njene usne sjajne

sve ljepote mogu stati

Sve sto zivi u daljini

nepoznati neki zivot

sve sto traje il’ se cini

nekad lijepo, nekad krivo

Ref.

Skoljka mi prica, lijepo mi prica

skoljka mi prica, tiho mi prica

Sva rodjenja i sve smrti

ona njezno prima u se

stari svijet dok struja vrti

tajne joj ljepotu bruse

Primaknem li svome uhu

njenu tvrdu, rahlu koru

premda zedna i na suhu

o samoci ili o moru

Ref.

Kad su glasni, kad nas plase

razgovori pred oluju

ona sve to cudno pase

sve to njene usi cuju

I o brodu i o dragom

sto ih skrise noci plave

sto ih nekom hladnom snagom

vjecno njisu morske trave

Ref.

I u hladnom tom pejzazu

njen je sedef poput hrama

gdje se cudna svjetla slazu

a izbija samo tama

Njezin biser sja se dugom

i treperi poput rose

o zivotu vjecnom, dugom

dok joj more plete kose

Ref.