Thompson — Necu izdat’ ja

Kao stjena sto se ne da

zegama, divljim olujama

i ja nikad ne dam se

kroz stvarnost lutam

Zivot moj je poput hladne rijeke

beskrajan i vijuga se

iz nekog razloga neznana

negdje ipak prestaje

Nisam sudac, a ni mudrac

tesko nosim to kamenje

to breme sjecanja

na svojim ledjima

Gdje god dodjem, kud god prodjem

vec je netko odlucio

u ime onoga sto nas je stvorio

a nije se borio

Ref.

Necu izdat’ ja Boga nikada

necu gasit’ sunce koje s neba sja

necu zbog tebe rukom na sebe

jer ti me volis i ti se molis za mene