Tibor — Prerano za rec

Jednostavno je prerano za rec’

uz svoje uzarene oci ti i dalje tapkas u mraku

ti plivas u dubine sa srcem u plicaku

i jednostavno je prerano za rec’

Preko cega cu sve jos morat prec’

poznam taj miris, ostar kao zilet

bojim se umrijet, strah me da cu prezivjet

sto cu oprostit i preko cega moram prec

Prosli smo Viennu, ali kad ce Bec

pitat ces blesavo jer ti si dama

dosad i tvoj sram bi ostao bez srama

stvarno, prosli smo Viennu, a jos nije Bec

Vjerovat cu ti na rijec

covjek je covjeku svinja, on ne glumi, nema kulise

slobodnjak, narodnjak i to je tek pola mise

zasto je uvijek tako prokleto prerano za rec

Ti bi tukla, ali moras sjec’

i da je moja krv stvarno krv tvojih zila

i da si ono stvarno bila ti na vratima od Pila

prerano je za rec’

Zar mozes tako brzo stec’

novu ljubav i pojest je, a opet bit tako vitka

i da ti se predala, tu bi svejedno bila bitka

kad je vec mozes tako brzo stec’

Znao sam da mozes, ali zar vec

znao sam obolit na bolest laku i strogu

znao sam da te moram prebolit

i znao sam da mogu, znao, ali zar vec

Kategorizovano kao Tibor