Tose Proeski — Igra bez granica

Da se bar mogu probuditi

u svijetu ljubavi

bez starih dugova

i ovih nakaza sto su me stalno pratile

Da te bar mogu poljubiti

bez losih sjecanja na hladna proljeca

bez slike stradanja

sto se bas na nas zalijepe

Ref.

Jer moj je zivot igra bez granica

umorna prica, trganje stranica

na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje

kad zbrojim poraze nista ne ostane

samo jos vucem navike

i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi

kavu ti skuhati, u krevet donijeti

pa te poljubiti

al’ toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti

u malu seljanku na nekom proplanku

gore u svemiru

tako da dolje ne vidim

Ref.

Ref.