Tose Proeski — Naj, naj

Isao sam njenom ulicom mjesecarskim korakom

k’o da htjedoh stope srece da brojim

misao mi je prijala kako je uzivala

draga moja zadnje noci sa mnom

Gledao sam oluke pune kise jesenje

sve je vlazno a u dusi gori

kol’ko srece nebeske u grudi moje balkanske

poceh svoje srece da se bojim

Ref.

Daj, daj, mi svoje usne da ih ljubim

naj, naj, svako jutro zlato moje

raj, raj, u tvome svijetu dok te volim

znaj, znaj, da mi godi bezmjerno

Daj, daj, mi svoja krila da poletim

naj, naj, svake noci zlato moje

raj, raj, u tvome oku zvijezde brojim

kraj, kraj, nece doci nikada

Stajao sam ispred kapije da svoje srce napijem

gledam je i opet se bojim

po tijelu se slivala svilena tkanina

da li zna ona koliko je volim

Rijeci su suvisne pored njene postelje

sklopim oci i sanjam u boji

i kad je dotaknem i njen uzdah otme se

ceo svjet zastane

Ref. 2x

Nikada