Tose Proeski — Sto si otisla

Ljubav nasa, ikona, bila nam je svetinja

i u nju se kleli ti i ja

letjeli smo srecni mi, nosili nas vjetrovi

samo Bog zna, najdraza, sto si otisla, sto si otisla

Ref.

I tonem u san, duboki da nadjem sebi mir

bezim od ruzne stvarnosti, al vidim te tamo opet s njim

pored mene prolazis

kao da me ne znas odlazis, odlazis

Rijeci bole najvise, al’ tisina gora je

da si mi bar poljubac dala ti

to bi dugo trajalo, zauvijek bi ostalo

makar da si rekla sto si otisla

U meni vatra gori, znas, al’ ti me ostavljas

sav moj je zivot samo laz, ne mogu dalje sam

ne, ne, ne

Ref.