U pol 9 kod Sabe — Starimo

Starimo

stare i glumci koje volimo

stari i teta koja cita vijesti

vise ne mozemo sve jesti

Tesko pada

koljena skripe

klizava je kada

Starimo

ali pametniji nismo

jos smo uvijek ljuti

ali smijemo se isto

Razboljela se

i blagajnica u ducanu

ona brbljava plava

koja ima trajnu

Starimo

i tiho odlaze ljudi koje volimo

i ne znam koji vrag jos uvijek cekamo

i zasto ne radimo ono sto zelimo

Starimo

i ne znam da l’ ce ikad ista biti dovoljno

a poslije reci cemo tako je trebalo

tako je trebalo, tako je trebalo

Starimo ili se samo varamo

stani pored mene i pusti da propadnemo

u taj prostor ispred nas

koji nije, opce nije sve sto mislimo da je

Starimo

a ja te volim vise nego ikad prije

volim te vise nego znam sta znaci voljeti

i sve sto imamo, i sve sto imamo

Ref. 2x

Izmislili smo, izmislili smo

sve sto imamo, izmislili smo