Ultimatum — Labud

Nocas padaju zvijezde

kao nijeme rijeci

u neumorno more

i gube svoj sjaj

Na krevetu od ruza

slika i suza

odnose me vjetrovi poraza

na putove do tvojih usana

Suze tiho pisu tragove po licu

i bojaju srce slomljeno

Kad zadnje kise padnu

i kada sjecanja poplave

u raju me se sjeti, labude

nocu kada sama ostanes

Labude, jos uvijek sam slijep

ranjen i ostavljen

labude, u noci bez sna

placem pod zvijezdama