Kuca ide sad na ledja
kljuceve i lokot nema
kisa joj crta krovove
A prstima prozore radim
kroz njih gledam brodove
polako ucim graditi bolje
Klupa zove — spavanje
kaput pun je cicaka
za oci mjesec uzimam
A onda, noc dolazi
skriva nas ta crna vuna
i mi lebdimo, nevidljivi
visoko, povrh grada
O, cujes li
cujes li me, gluha sreco
postoji
postoji li negdje takvo mjesto
Gdje mogu odrasti
moje sume, livade
i gdje mogu posuditi
nesto tvoje ljubavi
a, bez da vratim