Urban & 4 — Gdje god bila ti (Lipanj, srpanj, kolovoz)

Bjezimo u san

citav je zivot sjecanje

tu jos mogu pronaci sto je vrijeme otelo

oziviti nase tajne, i put

Djecak sjedi, uz kofere

nebesa ga utapaju, padaju recenice

zeravica, zadnji put

pod malo kise zadimi, pa ugasne

Ref.

Gdje god bila ti

trebam tvoje ruke, tvoju rijec

da nemir ukroti

a snovi ce, za nas visine pronaci

Gdje god bila ti

trebam tvoje ruke, tvoju rijec

plima se nijemo povlaci

povorke silne prolaze

ptice se zalijecu u prozore

Koraci kroz muk

polako, glas me izdaje

lipanj, srpanj i kolovoz, nabori u prasini

gomilaju se odlasci i nadanja

Plamtio sam, do u noc

dubina neizljeciva polako me naucila

o ljubav se osloniti

ucinila dobrim, sve do stida

Ref.