Kad me depra prasne
ja pisce pospem brasnom
i protjeram iz sobe
poput kradljivaca stoke
Pa legnem, potrosenu glavu
kaputom pokrijem
kao da stize kolega
sa zvukom pete malera
Ili meljem, ili sutim
bez razloga se ljutim
samo da ponor preskocim
samo da rupu zatvorim
Imas li hrabrosti
za jos malo
malo gluposti u dvoje
gluposti u dvoje
Na jedno oko skiljim
cuvam ga za noc
k’o mjesecar teturam
trazim odgovor
Sanjam te, imam groznicu
blijedu i histricnu
predivnu i bolesnu
smijes me poljubiti
Dok budilica suti
i prvi futoni vec pristizu u zjene
i trgam stranice
slova u smecu zavrse
Nisu ni blizu istini
kako te opisati
nema nacina
ja zapinjem s rijecima