Urban & 4 — Nitko osim nas

A u sumrak jos jednom

setnja slomljenih sjena

to muskarac i zena

teturaju u kuci

Iz otvorenih rana

zvizdi pjesma zivota

ona sam i ona sama

u zagrljaj malenog stana

Gdje ona bira ploce

koje ce nocas slusati

na prstima plesati

jedno o drugo naslonjeni

Parketi skripe kao

trbuh stare pasare

umorni i potroseni, slomljeni

ali jos zaljubljeni

On joj njezno drzi

ruku na ustima

miris mu nikotina

i soli medju prstima

Za slucaj da se njeno

srce otme i poludi

pa naglas se nasmije

i djecu probudi

Ukradimo noci

jos minutu, dvije

tko ce nam zabraniti

nece ni primijetiti

jer i da nestanemo

Tko bi znao, nitko osim nas

tinja zvijezda u mraku sobe

zadnju palis prije spavanja