Van Gogh — Emigrant

Emigrant iz njenog srca sam

omamila me je kao tuzno drvo san

a rekao bih sve sto cutao sam pre

bez lisca jesen ne ide

Plutam svetom kao konzerva

koja samo se iznutra otvara

moja tuga nema kraj

i kako sad da zovem taj

bez nje u meni osecaj

Ref.

I tako budan sanjam tvoj zagrljaj

lutam svetom, trazim te

budan sanjam tvoj zagrljaj

ponekad samo dodje, pa nestane

Emigrant pod svojim krovom sam

opijen smejem se i tako pijan setim se

da ova prica nema dno

i kako sad da zovem to

nadanje do ludila

Budan sanjam tvoj zagrljaj

lutam svetom, trazim te

budan sanjam tvoj zagrljaj

ponekad samo dodje, pa nestane

Ref.

Io sono emigrante

ho perso l’ anima

ho solo liberta

dov’e casa mia c’e malinconia

(5x)