Van Gogh — Pismo ocu

Neko je jutro pozvonio na vrata

da l’ se to iz rata vratio moj tata

iz rata u sebi, rata u meni

razumeli se nismo u oluji iza nas

Dosao sam, kaze, da popravim stvar

da ti sa svojim sinom isti ne napravis kvar

dosao sam, kaze, da ne mislis sam bio lud

molim te, shvati, nisam imao kud

Ref.

Iza oblaka, cujem, a daleko si od mene

cujem tvoje cipele od pene

cujem kako putujes kroz vreme

Iza oblaka, cujem, a daleko si od mene

cujem tvoje cipele od pene

cujem kako klizis mi kroz vene

i suza krene, iza oblaka

Tvoje me reci stizu u svakoj casi vina

razumem te sad dok gledam svog sina

tvoja je slika, a moj je plod

kao sto svako stablo ima svoj koren i god

Kad doslo je vreme da krenes na put

pogled mi je rekao, vise nisi ljut

decak se u tebi pretvorio u zmaja

i pustio konac za miran let bez kraja

Ref. 2x