Van Gogh — Pupak

Negde u sebi mirno ona, znam da

da cuva plamen koji topi

ovu moju kozu tesnu za svoju haljinu

Za svoju haljinu od sunca

ne vidim vise samo senke

osecam oziljke od bola

iz mraka svetla, jako dugo

mi smo zamisljali

Ref.

I samo neka pali se

sve sto dugo tamno je

a moje, znam, sto bilo je

oduvek zauvek njeno ostaje

Samo neka pali se

sve sto dugo tamno je

na nebu dim sto vidi se

zbog nje polako moje srce gasi se

Polako, mi smo jos uvek samo deca

koja bi negde da se nadju

i novi oblak da obuku ko novu kosulju

od sunca ne vidim vise cak ni senke

osecam kozu da se kida

a ona tako lako skida novu haljinu

Ref. 2x