Vanna — Susret

Vec sam grijesila k’o drugi svi

i to se zna

da sam trazila sigurnost

ako pogrijesim i sad

Sto se moze jos promijeniti

nejasna buducnost

sto mi moze dati ovaj cudan susret

jos jednu moju ludost

Moju tugu vide ljudi svi

kad prolaze kraj mene

samo ne vidis je ti

ni suze jedne zene

Sunce silazi na mokro lice

i mali znak je nade

da pojavit ces se jednom

i biti moj za kraj balade

Vec kasnis, pozuri, ja ne postojim

jer ako ne dodjes ne postojim, ne postojim, ne postojim

Tu se vrijeme mijenja i sad ce kisa

ja ustajem i cekam

nije vazno sto ce ljudi reci, nek’ odnosi me rijeka

Gledam u nutrinu da procitam, u dusi pise

da sam zena sama i nista, nista vise

Moj dragi vec kasni, ja ne postojim

jer ako ne dodje ne postojim, ne postojim, ne postojim

Svjetla, izlozi, reklame, ceste

ovo sve mijesa se u masi

moja sjenka se umorila od pratnje

kako sporo dan se gasi

Ne preostaje mi nego opet kuci

u one sate puste

citav zivot bih ti dala, vise jos

sto propustas kroz prste

Ti ne razumijes da ne postojim

od danas zauvijek ne postojim, ne postojim, ne postojim

Kategorizovano kao Vanna